S vremenom se naučiš na domski život u kojem si prepušten sam sebi i stoga više postaješ odgovoran, dom ti, jednostavno, postane druga obitelj, kažu mladi iz Slavonije
MORAVICE – Brojne generacije mladih iz raznih krajeva Hrvatske utkane su u dugu tradiciju Željezničke tehničke škole Moravice. Posebnost te goranske škole je njen Učenički dom kroz koji su prošli mnogi srednjoškolci provodeći u njemu dobar dio života na svom srednjoškolskom putu i ostavljajući dubok trag u tom malom goranskom mjestu. Tu životnu prekretnicu, kada obiteljski dom mijenjaju za onaj učenički, mladi srednjoškolci savladavaju zajednički sa odgajateljima s kojima postaju jedna velika obitelj. Iako je prva godina svima teža sve one iza nje, kažu nam domci, postaju način života ispunjen dubokim prijateljskim vezama. Svi se slažu da je odrastanje u domu puno brži put osamostaljenja na kojem im pomažu odgajatelji koji su im uz zamjenu za roditelje i njihovi veliki prijatelji s kojima svakodnevno dijele sve svoje problem i sretne trenutke. No kako je živjeti u domu i biti odvojen od obitelji razgovarali smo sa starijima ali i sa onim mlađim domcima koji su tek zakoračili u domski život.
Stariji domci
Ivan Lončar koji dolazi iz malog slavonskog grada Otok smještenog nedaleko Vinkovaca kazao nam je da je prva godina najgora, međutim njemu i nije bila toliko teška jer je među domcima zatekao puno svojih Slavonaca s kojima je taj period lakše prebrodio. Nakon toga sve je bolje i lakše pa mi često puta praznici predugo traju i jedva čekam da počne škola da se vratim u dom, kaže nam Lončar. Život u domu je drugačiji jer si sami peremo robu, peglamo i spremamo sobu što doma vjerojatno ne bi radili. Te nas obveze čine odgovornijim i odraslijim. Prijateljstva su tu neprocjenjiva jer upoznaješ ljude iz drugih krajeva Hrvatske s kojima ću sigurno ostati prijatelj cijeli život, ističe Lončar kojem je najbolji prijatelj njegov cimer iz Čakovca.
Cure iz doma
Uz Slavonce u domu u kojem su smještene i djevojke jedna je i Moslavka, Valentina Perko iz Popovače. Budući da rijetko ide doma odnosno svaka tri do četiri tjedna Učenički dom joj je druga obitelj. Jednostavno s vremenom se naučiš na domski život u kojem si prepušten sam sebi i stoga i više odgovoran. U tome su nam velika pomoć odgajatelji koji su nam uvjek na raspolaganju te slobodne aktivnosti koje vode i kojima nam ispunjavaju slobodno vrijeme. Uz one iz udaljenih krajeva Hrvatske među domcima su i Gorani. Marko Fresl iz Liča i Marin Branišelj iz Gerova ističu da su mnogi Gorani pohađali ŽTŠ i bili domci čija su ih iskustva i priče iz doma i povukla u tu školu. Kažu da u domskom životu nema niti jedne mane te da ga isto kao i njihovi predhodnici preporučaju svima. Kao posebnost ističu veliku posvečenost odgajatelja svim domcima s kojima uče i razgovaraju o svemu što ih tišti. Nema dosadnog dana, svaki prođe u dobrom ozračju druženju, zabavi i radu bilo kroz zajedničko učenje ili aktivnosti koje im se nude. Uz dom veliki krug prijatelja stekli su i u samom mjestu Moravice koje su tople i gostoljubive prema svim domcima, kažu nam Gorani kojima nostalgija za obiteljskim domom i ne pada teško jer kući odlaze svaki vikend. I dok je našim sugovornicima domski život postao rutina i sasvim normalan način života, mladim Slavoncima Sandri Juriću i Mateju Kolariću i Goraninu Damiru Pavličiću tek je tri tjedna boravka u domu. Novi Slavonci hrabro ističu da iako su daleko od kuće ne pada im teško odvojenost od obitelji u čemu im pomažu stariji domci koji su sve to već prošli. Sve imamo i niti jedan trenutak nije dosadno kažu novi domci koje su svi jednako prihvatili.
Mlađi domci
Voditeljica Učeničkog doma Gordana Gerić Paulić ističe da rad u domu nikada ne bi mijenjala jer po svojim karakteristikama to je više obiteljski život a najmanje posao. Mi smo sa djecom 24 sata, odrastamo s njima, proživljavamo njihove sretne i tužne trenutke života koje s nama dijele više nego što bi to činili s roditeljima. Kroz individualni rad sa svakim od njih stvaramo posebne veze a grupnim radom i aktivnostima bilo sportskim ili kreativnim vrijeme im je daleko kvalitetnije ispunjeno nego drugoj djeci. Zbog te velike povezanosti s njima svima nam teško padaju rastanci i njihovi odlasci po završetku škole jer ipak zajedno provedemo četiri godine i kada odlaze gubio dio obitelji, ističe Gerić-Paulić. Naša velika prednost je što smo sa školom jedna ustanova pa je komunikacija sa njihovim profesorima puno kvalitetnija. Svima nam je zajednički cilj olakšati im odvojenost od obitelji, stvoriti im drugi dom i dati im do znanja da smo tu za njih.
GORSKE NOVOSTI 
S vremenom se naučiš na domski život u kojem si prepušten sam sebi i stoga više postaješ odgovoran, dom ti, jednostavno, postane druga obitelj, kažu mladi iz Slavonije
MORAVICE – Brojne generacije mladih iz raznih krajeva Hrvatske utkane su u dugu tradiciju Željezničke tehničke škole Moravice. Posebnost te goranske škole je njen Učenički dom kroz koji su prošli mnogi srednjoškolci provodeći u njemu dobar dio života na svom srednjoškolskom putu i ostavljajući dubok trag u tom malom goranskom mjestu. Tu životnu prekretnicu, kada obiteljski dom mijenjaju za onaj učenički, mladi srednjoškolci savladavaju zajednički sa odgajateljima s kojima postaju jedna velika obitelj. Iako je prva godina svima teža sve one iza nje, kažu nam domci, postaju način života ispunjen dubokim prijateljskim vezama. Svi se slažu da je odrastanje u domu puno brži put osamostaljenja na kojem im pomažu odgajatelji koji su im uz zamjenu za roditelje i njihovi veliki prijatelji s kojima svakodnevno dijele sve svoje problem i sretne trenutke. No kako je živjeti u domu i biti odvojen od obitelji razgovarali smo sa starijima ali i sa onim mlađim domcima koji su tek zakoračili u domski život.
Ivan Lončar koji dolazi iz malog slavonskog grada Otok smještenog nedaleko Vinkovaca kazao nam je da je prva godina najgora, međutim njemu i nije bila toliko teška jer je među domcima zatekao puno svojih Slavonaca s kojima je taj period lakše prebrodio. Nakon toga sve je bolje i lakše pa mi često puta praznici predugo traju i jedva čekam da počne škola da se vratim u dom, kaže nam Lončar. Život u domu je drugačiji jer si sami peremo robu, peglamo i spremamo sobu što doma vjerojatno ne bi radili. Te nas obveze čine odgovornijim i odraslijim. Prijateljstva su tu neprocjenjiva jer upoznaješ ljude iz drugih krajeva Hrvatske s kojima ću sigurno ostati prijatelj cijeli život, ističe Lončar kojem je najbolji prijatelj njegov cimer iz Čakovca.
Uz Slavonce u domu u kojem su smještene i djevojke jedna je i Moslavka, Valentina Perko iz Popovače. Budući da rijetko ide doma odnosno svaka tri do četiri tjedna Učenički dom joj je druga obitelj. Jednostavno s vremenom se naučiš na domski život u kojem si prepušten sam sebi i stoga i više odgovoran. U tome su nam velika pomoć odgajatelji koji su nam uvjek na raspolaganju te slobodne aktivnosti koje vode i kojima nam ispunjavaju slobodno vrijeme. Uz one iz udaljenih krajeva Hrvatske među domcima su i Gorani. Marko Fresl iz Liča i Marin Branišelj iz Gerova ističu da su mnogi Gorani pohađali ŽTŠ i bili domci čija su ih iskustva i priče iz doma i povukla u tu školu. Kažu da u domskom životu nema niti jedne mane te da ga isto kao i njihovi predhodnici preporučaju svima. Kao posebnost ističu veliku posvečenost odgajatelja svim domcima s kojima uče i razgovaraju o svemu što ih tišti. Nema dosadnog dana, svaki prođe u dobrom ozračju druženju, zabavi i radu bilo kroz zajedničko učenje ili aktivnosti koje im se nude. Uz dom veliki krug prijatelja stekli su i u samom mjestu Moravice koje su tople i gostoljubive prema svim domcima, kažu nam Gorani kojima nostalgija za obiteljskim domom i ne pada teško jer kući odlaze svaki vikend. I dok je našim sugovornicima domski život postao rutina i sasvim normalan način života, mladim Slavoncima Sandri Juriću i Mateju Kolariću i Goraninu Damiru Pavličiću tek je tri tjedna boravka u domu. Novi Slavonci hrabro ističu da iako su daleko od kuće ne pada im teško odvojenost od obitelji u čemu im pomažu stariji domci koji su sve to već prošli. Sve imamo i niti jedan trenutak nije dosadno kažu novi domci koje su svi jednako prihvatili.
Voditeljica Učeničkog doma Gordana Gerić Paulić ističe da rad u domu nikada ne bi mijenjala jer po svojim karakteristikama to je više obiteljski život a najmanje posao. Mi smo sa djecom 24 sata, odrastamo s njima, proživljavamo njihove sretne i tužne trenutke života koje s nama dijele više nego što bi to činili s roditeljima. Kroz individualni rad sa svakim od njih stvaramo posebne veze a grupnim radom i aktivnostima bilo sportskim ili kreativnim vrijeme im je daleko kvalitetnije ispunjeno nego drugoj djeci. Zbog te velike povezanosti s njima svima nam teško padaju rastanci i njihovi odlasci po završetku škole jer ipak zajedno provedemo četiri godine i kada odlaze gubio dio obitelji, ističe Gerić-Paulić. Naša velika prednost je što smo sa školom jedna ustanova pa je komunikacija sa njihovim profesorima puno kvalitetnija. Svima nam je zajednički cilj olakšati im odvojenost od obitelji, stvoriti im drugi dom i dati im do znanja da smo tu za njih.
AUTOR: Nensi Tatar
FOTO: Nensi Tatar
Podijeli: